Marko Kostanić – Organisationsfrage in ravni abstrakcije

Zakaj se zdi, da se levica, ki domnevno verjame v učinkovitost načrtovanja, vede, kot da spontana samoorganizacija politike in intelektualna debata od spodaj v sodobnem svetu določata zlati standard družbene epistemologije? – Philip Mirovski

Zgodovino levice v dvajsetem stoletju sta temeljno zaznamovali dve vprašanji, ki še vedno služita kot nesporni razločevalni orientacijski točki – ‘Kako brati Kapital?’ in ‘Kaj storiti?’. Iz eksplicitnih in implicitnih odgovorov držav, partij, gibanj in posameznih marksistov bi lahko napisali obsežno zgodovino socialističnih projektov. Namen predavanja je pokazati, da so odgovori na ta vprašanja odločilno epistemološko in politično povezani. Vendar kot nasilno ločevanje ‘teoretske’ in ‘politične’ sfere ne dela usluge ne eni ne drugi, nas niti doktrinarno združevanje ne rešuje ‘dialektičnih’ skrbi. Pri poskusu produktivnejše obravnave problema se bom naslonil na analitične intervencije Michaela Heinricha in Michaela Lebowitza ter na njune pristope k branju Kapitala. Nato bom na kratko orisal zgodovinsko pot in dinamiko, ki sta levico pripeljali do današnje pozicije. V tretjem delu predavanja bom, glede na postavljeni epistemološki okvir in spoznanje o odvisnosti od prehojene zgodovinske poti, pokazal na protislovja, s katerimi se srečujejo današnja prizadevanja po izgradnji socialističnega projekta. K njim bom pristopil preko dveh problemskih sklopov – funkcije in oblike kapitalistične države ter družbene reprodukcije (politične) delovne sile.

Marko Kostanić (1984) je soustanovitelj in član Centra za radničke studije iz Zagreba.

Organisationsfrage i razine apstrakcije

Why does the Left, which supposedly believes in the efficacy of planning, seem to act as though spontaneous self-organization of politics and intellectual debate from below constitutes the gold standard of social epistemology in the modern world? – Philip Mirowski

Dva su pitanja fundamentalno obilježila historiju ljevice u dvadesetom stoljeću, a i dalje služe kao neprijeporni distinktivni orijentiri – ‘Kako čitati Kapital?’ i ‘Što da se radi?’. Kroz eksplicitne i implicitne odgovore država, partija, pokreta i individualnih marksista dala bi se napisati obuhvatna historija socijalističkih projekata. Namjera izlaganja je ukazati da su odgovori na ova pitanja presudno epistemološki i politički povezani. Ali, kao što nasilno razdvajanje ‘teorijske’ i ‘političke’ sfere ne čini uslugu ni jedno ni drugoj, tako nas ni doktrinarno spajanje ne rješava ‘dijalektičkih’ briga. U pokušaju produktivnijeg tretmana problema oslonit ću se na analitičke intervencije Michaela Heinricha i Michaela Lebowitza i njihove pristupe čitanju Marxova Kapitala. Zatim ću ukratko ocrtati historijsku putanju i dinamiku koji su doveli ljevicu do današnje pozicije. U trećem dijelu izlaganja ću s obzirom na postavljeni epistemološki okvir i prepoznatu ovisnost o prijeđenom historijskom putu naznačiti kontradikcije s kojima se susreću današnja nastojanja izgradnje socijalističkih projekata. Pristupit ću im kroz dva problemska kompleksa – funkcija i forma kapitalističke države i društvena reprodukcija (političke) radne snage.

Marko Kostanić (1984.) je suosnivač i član Centra za radničke studije iz Zagreba.

Leave a Reply